Zakoni o kupnji nekretnina

  Od 1. veljače 2009.: državljani svih 27 zemalja članica Europske unije  mogu kupovati nekretnine u Hrvatskoj bez posebnih uvjeta. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju predviđa da će od 1. veljače 2009. godine hrvatsko tržište nekretnina biti liberalizirano tako da građani i tvrtke iz EU-a mogu kupovati kuće, stanove, vikendice na isti način kao i hrvatski državljani, što znači bez dosadašnjih administrativnih zapreka kao što je uvjet reciprociteta (da i Hrvati u određenoj zemlji mogu kupovati nekretnine pod istim uvjetima kao stranac u Hrvatskoj) i bez prethodne suglasnosti Ministarstva pravosuđa.
Potpuno otvaranje tržišta nekretnina ipak ne bi trebalo drastično promijeniti sadašnju situaciju u Hrvatskoj. Državljani većine zemalja članica Unije i dosad su gotovo sasvim slobodno mogli kupiti kuću u Hrvatskoj ako je utvrđeno da s njihovom zemljom postoji spomenuti reciprocitet. Po podacima koje je na svojim internetskim stranicama objavilo Ministarstvo pravosuđa, reciprocitet je vrijedio za, primjerice, Belgiju, Estoniju, Finsku, Francusku, Irsku, Nizozemsku, Njemačku, Poljsku, Slovačku, Sloveniju, Španjolsku, Švedsku, Italiju.
To znači da su državljani tih zemalja manje-više bez poteškoća kupovali nekretnine u Hrvatskoj. Osim toga, poznato je da se zakon zaobilazio na razne načine, primjerice, tako da bi Europljanin kupio kuću preko hrvatskog državljanina ili bi, pak, u Hrvatskoj osnovao tvrtku i preko nje postao vlasnik nekretnine.
Prodaja nekretnina europskim državljanima proteklih je godina bila jedno od najpolitiziranijih pitanja u hrvatskoj javnosti.

U Narodnim novinama broj 146 od 17. prosinca 2008. godine napokon je objavljen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Uz relativno malu pozornost javnosti, ta novela Zakona sadržava i jednu očekivanu, a veliku promjenu u našem zakonodavstvu. Riječ je o gotovo potpunom izjednačavanju prava državljana EU s državljanima Republike Hrvatske na planu stjecanja prava vlasništva na nekretninama. Tom se novom mjerom ukida dosadašnji postupak stjecanja prava vlasništva na nekretninama isključivo uz prethodnu suglasnost ministra pravosuđa, a koja je bila uvjetovana uzjamnošću, što znači time da i hrvatski državljani mogu stjecati pravo vlasništva na nekretninama u toj stranoj državi.

U praksi je suglasnost ishodilo mnogo stranaca, ali ih je još više izbjeglo svako ograničenje na način da su kupnju provodili putem osnivanja svojih trgovačkih društava koja su prema kriteriju sjedišta u Hrvatskoj i domaće pravne osobe.